Kad djeca nauče da imaju dugotrajnu bolest, poput dijabetesa ili epilepsije, vjerojatno će i emocionalno patiti, otkriva malo istraživanje.

Ovi problemi mentalnog zdravlja pojavljuju se ubrzo nakon dijagnoze, rekli su kanadski istraživači.

Ispitivajući 50 djece s kroničnom bolešću i njihove roditelje, autori studije otkrili su da su anksiozni poremećaji najčešći.


"Bez obzira na njihovo stanje, djeca s fizičkim i mentalnim zdravstvenim problemima doživljavaju značajan pad svoje kvalitete života u prvih šest mjeseci nakon što su dobili dijagnozu", rekao je istraživač Mark Ferro.

Ovi nalazi sugeriraju potrebu za uslugama mentalnog zdravlja rano, rekao je Ferro, profesor u Javnom zdravstvu i zdravstvenim sustavima na Sveučilištu Waterloo.

Za ovu studiju, istraživači su ispitali djecu u dobi od 6 do 16 godina u roku od mjesec dana nakon što su saznali da imaju astmu, alergiju na hranu, epilepsiju, dijabetes ili juvenilni artritis. Istraživači su ispitivali i roditelje.


Odgovori roditelja otkrili su da se 58 posto djece također borilo s barem jednim problemom mentalnog zdravlja. To sugerira da dugoročni zdravstveni problemi mogu brzo utjecati na dobrobit djece, rekli su autori studije.

Puno manji postotak djece prijavljivao je simptome mentalnog zdravlja (18 posto), navodi se u studiji.

Odstupanje ukazuje na to da bi pedijatri trebali razgovarati s roditeljima ili drugim skrbnicima, a ne samo mladim pacijentima, kako bi dobili cjelovitiju sliku svog mentalnog zdravlja, sugerirali su istraživači.


Rezultati su nedavno objavljeni na Internetu u BMJ Otvoreno.

"Ovi nalazi pokazuju da je rizik za mentalni poremećaj relativno isti među djecom s različitim fizičkim uvjetima", izjavio je Ferro u tiskovini.

S vremenom su neka djeca vidjela lakoću svojih emocionalnih borbi. Broj koji pokazuje znakove problema mentalnog zdravlja smanjio se na 42 posto šest mjeseci nakon dijagnoze, navodi se u izvješću.

Vodeća autorica studije, Alexandra Butler, studentica poslijediplomske studije u Waterlouu, izjavila je da je "moguće da je taj broj porast vrlo rano jer postoji izvjesna nesigurnost oko prognoze ili neodgovorenih pitanja o upravljanju i liječenju."

Dakle, dodala je, "važno je ne rano identificirati djecu u riziku već i imati resurse za njihovu potporu."


How childhood trauma affects health across a lifetime | Nadine Burke Harris (Kolovoz 2020).