Anksioznost tijekom srednjih godina mogla bi signalizirati nadolazeću demenciju, sugeriše nova analiza.

Iako milijuni Amerikanaca pate od umjerene do teške anksioznosti, nije jasno kako je to povezano s demencijom ili bi li liječenje moglo poništiti rizik, kažu britanski istraživači.

"Istražili smo razinu anksioznosti koja je dovoljno značajna da zahtijeva kliničku dijagnozu anksioznosti, a ne samo da pokazuje neke simptome anksioznosti", rekla je viša istraživačica Natalie Marchant. Docent je na odjelu psihijatrije na University College London.


U potrazi za mogućom vezom između anksioznosti i demencije, Marchantov tim objedinio je podatke iz četiri ranije objavljena istraživanja koja su obuhvatila ukupno gotovo 30 000 ljudi.

Slabost ove vrste studija, koja se naziva metaanaliza, jest ta što ona ne može objasniti kvalitetu uključenih studija ili snagu zajedničkih niti koje istraživači pronalaze.

Iako nije poznat razlog moguće povezanosti anksioznosti i demencije, a ovo istraživanje nije dokazalo da jedan uzrokuje drugo, Marchant misli da je biološko objašnjenje moguće.


"Anksioznost je povezana s nenormalnim odgovorom na stres na biološkoj razini", rekla je. "A sve je veći interes za utjecaj stresa i upale na moždane stanice na razvoj demencije."

Nenormalan odgovor na stres može ubrzati starenje i propadanje moždanih stanica u središnjem živčanom sustavu, povećavajući ranjivost na demenciju, sugerirali su autori studije.

Iako možda anksioznost dovodi ljude do nezdravih ponašanja, studije koje su istraživali proučavali su životne faktore, poput pušenja i upotrebe alkohola, tako da ti čimbenici vjerojatno neće objasniti vezu, dodao je Merchant.


"S obzirom na dugi vremenski interval između procjene anksioznosti i dijagnoze demencije - u prosjeku većem od 10 godina - nalazi iz našeg pregleda pokazuju da umjerena do jaka anksioznost može biti potencijalno modificirajući faktor rizika za demenciju", objasnila je ,

Ako je anksioznost rizični čimbenik za demenciju, to ima posljedice za bolju identifikaciju rizičnih ljudi i ranu intervenciju radi smanjenja rizika, rekao je Marchant.

No nije jasno bi li liječenje moglo smanjiti taj rizik ili mogu li pomoći terapije bez lijekova - poput pažljivosti i meditacije - za koje se zna da smanjuju anksioznost.

"Terapije već postoje kako bi se smanjila anksioznost, na primjer terapije razgovorom i umne intervencije, tako da je sljedeći korak istražiti mogu li te terapije umanjiti rizik od demencije", rekao je Merchant.

Mnogo ostaje nepoznato o vezi između anksioznosti i depresije i demencije, rekao je Keith Fargo, direktor znanstvenih programa i dopiranja pri Alzheimerovoj udruzi.

"Poznata je veza između depresije kao faktora rizika za demenciju", rekao je Fargo.

Iako bi depresija mogla biti uzrok demencije, napomenuo je, vjerojatno je da je to i rani znak demencije.

Fargo se složio da nije poznato da li bi liječenje anksioznosti ili depresije lijekovima ili lijekovima bez lijekova moglo usporiti ili spriječiti demenciju.

Ali liječenje depresije ili anksioznosti je još uvijek dobra ideja, rekao je. "Svakako, postoji vrlo mala negativna strana liječenja tjeskobe i depresije, a može doći i do potencijalnih preokreta", rekao je.

Izvještaj je objavljen online 30. travnja u časopisu BMJ Otvoreno.


PRIRODNO LEČENJE DEPRESIJE I TUGE! Prof. dr Mihajlović (Rujan 2021).